Procjena učinaka pandemije koronavirusa na turističke dolaske i noćenja u Republici Hrvatskoj te na vrijednost CROBEXturist indeksa Zagrebačke burze

Proglašenje pandemije bolesti COVID-19 početkom 2020. godine ostavilo je traga na gospodarstvima država diljem svijeta. Javno-zdravstvene mjere koje su donesene radi suzbijanja širenja bolesti, a koje uključuju karantenu, socijalnu distancu, restrikcije u kretanju i putovanjima, kampanje čiji je cilj navesti ljude da ostanu u svojim domovima, ovisno o načinu i intenzitetu njihova uvođenja i provođenja, pogađaju razne gospodarske grane od kojih se kao jedna od najpogođenijih ističe turizam. Prema podacima posljednje Turističke satelitske bilance izrađene za 2016. godinu, turizam je na direktan način doprinio bruto domaćem proizvodu Republike Hrvatske s vrlo visokih 17% dodane vrijednosti, a zajedno s povezanim djelatnostima 24% dodane vrijednosti. Bilo kakav negativan eksterni šok u slučaju ovako visoke ovisnosti o nekoj djelatnosti ostavlja snažne kontrakcijske posljedice na gospodarstvo te iste države. Cilj je ovoga rada procijeniti utjecaj pandemije koronavirusa na osnovne varijable turističke potražnje, turističke dolaske i noćenja, odnosno na vrijednost indeksa CROBEXturist Zagrebačke burze koji služi kao aproksimacija jačine turističke ponude Republike Hrvatske. U tu svrhu rabimo ARIMA prognostički model kojime nastojimo modelirate spomenute varijable, odnosno njihove vrijednosti u slučaju bez pandemije koronavirusa. Takve podatke uspoređujemo s dostupnim sekundarnim podacima i procjenjujemo razmjer štete uzrokovane koronavirusom. Dobiveni rezultati ukazuju na činjenicu da je Hrvatska trebala imati još jednu stabilnu turističku sezonu s nešto manjim brojem turističkih dolazaka i nešto većim brojem noćenja i s vrijednošću burzovnog indeksa sličnoj onoj iz 2019. godine za promatrano razdoblje. Posljedica egzogenog šoka sadržana je u činjenici da model primjerice u travnju 2020. predviđa blizu 1.500.000 turističkih dolazaka, a zabilježeni stvarni dolasci jednaki su 2.000 s podjednakim snažnim padom noćenja i vrijednosti burzovnog indeksa. Dobiveni rezultati jasno i kvantitativno oslikavaju posljedice egzogenog šoka, a koji se potom mogu staviti u korelaciju s glavnim ekonomskim varijablama kao što su na primjer nezaposlenost, BDP, inflacija i devizni tečaj, a uzevši u obzir ranije spomenutu visoku ovisnost Republike Hrvatske o turizmu. Iz svega navedenog, može se zaključiti kako je od velike važnosti za stabilizaciju gospodarskih ciklusa Republike Hrvatske istovremeno provoditi politiku smanjenja ovisnosti hrvatskog gospodarstva o turizmu na način da se provodi diferencijacija gospodarskih grana u RH, ali i diferencijacija oblika turizma unutar te djelatnosti te politiku jačanja turističke djelatnosti kroz spomenutu diferencijaciju.