Međunarodne pričuve, tečajne razlike i financijski rezultat poslovanja HNB-a

Međunarodne su pričuve likvidna inozemna imovina kojom središnja banka raspolaže radi ublažavanja učinaka mogućih platnobilančnih poremećaja. Kada se monetarna politika temelji na održavanju stabilnosti domaće valute, kao što je to u slučaju Hrvatske narodne banke, uloga je međunarodnih pričuva i veća. Tada obično međunarodne pričuve kao devizna imovina čine većinu imovine središnje banke, dok su obveze nominirane u domaćoj valuti, pa se javlja valutna neusklađenost imovine i obveza, što pri promjeni tečaja domaće valute prema svjetskim rezervnim valutama dovodi do obračuna tzv. nerealiziranih tečajnih razlika. Upravo su tečajne razlike bile isključivi razlog zbog kojeg je HNB u 2017. i 2018. zabilježio prvi negativan rezultat još od 2003. godine. U 2017. to je pretežito bilo zbog jačanja eura prema dolaru na svjetskome deviznom tržištu, a u 2018. zbog jačanja kune prema euru. Oboje je umanjilo kunski iskaz međunarodnih pričuva, a bez tečajnih razlika HNB je u svom poslovanju, kao i svih dosadašnjih godina, ostvario višak prihoda nad rashodima. Na velik iznos tečajnih razlika utjecala je i činjenica da su međunarodne pričuve u recentnom razdoblju znatno porasle, pa su za istu promjenu tečaja i tečajne razlike znatno veće. Pojedine središnje banke zbog velikog su iznosa negativnih tečajnih razlika izgubile cjelokupan kapital. Kapital HNB-a nikada nije bio ugrožen jer su se gubici bez poteškoća pokrivali iz općih pričuva koje su formirane u prethodnim godinama. Pristupanje europodručju u slučaju HNB-a podrazumijevat će primjenu računovodstvenih pravila ESB-a koja su primjerenija poslovanju središnje banke, a tada tečajne razlike, zbog drugačijega računovodstvenog tretmana, više neće utjecati na računovodstveni iskaz financijskog poslovanja. To će povećati stabilnost i predvidivost financijskog rezultata kao i vjerojatnost isplata dobiti u državni proračun.