Obvezno pravni odnos stjecanja bez osnove

Stjecanje bez osnove, uz prouzročivanje štete, poslovodstvo bez naloga, javno obećanje nagrade i vrijednosne papire, ubraja se u izvanugovorne obveznopravne odnose. Za nastanak izvanugovornih odnosa nije potrebno sukladno očitovanje volja dviju osoba već oni nastaju na temelju određenih činjenica (radnja, stanja, svojstava) uz koje pravo veže postanak obveznog odnosa. Pod stjecanjem bez osnove podrazumijevamo izvanugovorni obveznopravni odnos na osnovi kojega je stjecatelj obvezan na povrat ili naknadu vrijednosti onog dijela imovine ili imovinske koristi koje je stekao bez pravom priznate osnove odnosno po osnovi koja se nije ostvarila ili je poslije otpala. Opće pretpostavke nastanka ovog izvanugovornog obveznopravnog odnosa jesu:povećanje imovine na jednoj strani, umanjenje imovine na drugoj strani, kauzalna povezanost između umanjenja i povećanja, nepostojanje odgovarajuće osnove, činidba zbog koje je došlo do promjene u imovini ne bi smjela biti štetna radnja.Tužba kojom se traži povrat stečenog bez osnove naziva se kondikcija. Postoji nekoliko tipičnih slučajeva stjecanja bez osnove, a to su: plaćanje neduga (condictio indebiti), stjecanje s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila (condictio causa dana, causa non secuta), stjecanje po osnovi koja je poslije otpala (condictio ob causam finitam), uporaba stvari na tuđu korist, uporaba tuđe stvari u svoju korist, izdatak za drugog. Stjecatelj je dužan stečeno bez osnove vratiti. Iznimno, ako povrat stečenog bez osnove nije moguć, stjecatelj je dužan naknaditi vrijednost postignute koristi. Uz povrat stečenoga, također se moraju vratiti i plodovi te platiti zatezne kamate, s time da se u obzir pritom uzima savjesnost odnosno nesavjesnost stjecatelja. U odredbama Zakona o obveznim odnosima koje se odnose na zastaru, nije predviđen poseban rok zastare za kondikcijski zahtjev pa se, prema tome, smatra da vrijedi opći rok za zastaru od pet godina od dana stjecanja bez osnove.