Razvojni potencijali hrvatskoga energetskog sektora

Energetski sektor kao dio hrvatskoga gospodarstva i energetska politika, mogu izravno i neizravno doprinijeti gospodarskome razvoju Hrvatske svojim razvojnim potencijalima. U radu se analiziraju energetske strategije kao dokumenti koji oblikuju i definiraju energetske razvojne potencijale Europske unije i Hrvatske. Hrvatska je dosada donijela dvije energetske strategije u kojima se oslanjala i na postavljene ciljeve definirane različitim dokumentima EU koji oblikuju njenu energetsku politiku, a koja je dobrim dijelom uvjetovana visokom ovisnošću o uvozu energije iz nekolicine energetski suficitarnih zemalja. Analiza ukazuje i na hrvatsku ovisnost o uvozu energije, što uz visoke cijene energenata energetskome sektoru daje dodatnu, kako energetsku, tako i ekonomsku važnost. Provedena makroekonomska analiza pokazuje da je u energetskome sektoru zaposleno 2,3 posto ukupno svih zaposlenih u Republici Hrvatskoj, a udio njegove bruto dodane vrijednosti u ukupnoj bruto dodanoj vrijednosti iznosi 5,2 posto. Inozemna izravna ulaganja u energetski sektor čine oko 7 posto ukupno svih realiziranih ulaganja, a ostvarene bruto investicije su oko 4,5 milijardi kuna godišnje, što je između 7 i 0 posto u odnosu na ukupne bruto investicije u dugotrajnu imovinu. U tehničkoj strukturi ostvarenih bruto investicija prevladava oprema, i to pretežito domaćega podrijetla. Negativnoj vanjskotrgovinskoj bilanci očekivano značajno pridonosi uvoz energenata. Analiza „kapitalnih“ projekata energetskoga sektora i energetske politike pokazuje da se ekonomski učinci najčešće ne analiziraju pa se njihovom realizacijom ostvaruju upitni ekonomski rezultati ili ih uopće nema. Energetski sektor i njegovi razvojni potencijali kao dio ukupnih razvojnih potencijala hrvatskoga gospodarstva kao i provedba donesene energetske politike mogu doprinijeti gospodarskome razvoju, ali ne mogu biti temelj za gospodarski rast s obzirom na njegov relativni udio u makroekonomskim varijablama.