Prostorni aspekt demografskih potencijala u Hrvatskoj 2011.-2051

U ovome su radu analizirane projekcije ukupnoga stanovništva po velikim dobnim skupinama (0 - 14 godina, 15 - 64 godine, 65 i više godina) u županijama za razdoblje od 2011. do 2051. Radi postavljanja hipoteza projekcija razmotreni su protekli dugoročni demografski procesi i tendencije. Analiza na županijama započinje od Popisa stanovništva 1961. godine budući se odtada na velikome prostoru u Hrvatskoj ubrzano oblikuju, i postaju sve snažnijega utjecaja, činitelji ukupne i prirodne depopulacije. Česte promjene i nedosljedna primjena popisne metodologije te povezano s time nepostojanje usporedive vremenske serije podataka na razini županijskoga upravno-teritorijalnog ustroja, zahtijevalo je za ovu analizu obradu velike statističke građe kako bi omogućili usporedivost. Naime, podatci o ukupnome broju stanovnika iz popisa 1971., 1981., 1991. i 2001. nisu usporedivi s popisima prije 1971. kao ni s popisom 2011. godine. U ovome je radu, koristeći primjerene metodološke postupke, broj stanovnika iz prethodno spomenutih popisa sveden na popisnu metodologiju korištenu u popisu 2011. Time je omogućena usporedivost. Središnje mjesto u članku imaju projekcije potencijalnih radnih resursa. Naše projekcije pokazuju sasvim određene demografske promjene u županijama pretpostavljajući nastavljanje recentnih demografskih trendova, što znači da neće biti društvene intervencije u područje fertiliteta i politike ekonomskoga razvoja s naglašenim prostornim aspektom. Nastavljanjem dosadašnjih demografskih trendova broj mladih (0 - 14 godina) smanjio bi se u svim županijama u granicama od 11,4 % u Zadarskoj do čak 75,6 % u Sisačko-moslavačkoj županiji. Uz izuzetak Zadarske koja bi imala smanjenje radnoga kontingenta za 2,4 % i Zagrebačke sa smanjenjem za 11,6 %, sve preostale županije imale bi smanjenje radnoga kontingenta između 21,7 % (Grad Zagreb) i 70,4 % (Sisačko-moslavačka županija). U projiciranome razdoblju očekuje se snažan porast starih 65 i više godina kojih se udjel u ukupnome stanovništvu 2051. godine kreće od 26 % koliko se očekuje u Zadarskoj do 45 % u Sisačko-moslavačkoj. To će pratiti sve izraženiji gospodarski i socijalni problemi. Pokazuje se da je sadašnji dobni sastav stanovništva, s izrazitim različitostima po pojedinim županijama, manje u srednjoročnome, ali naglašeno u dugoročnome razdoblju, kritični činitelj ekonomskoga razvoja. Postojeće tendencije u sastavnicama reprodukcije radnoga kontingenta stanovništva Hrvatske može ublažiti imigracija. Zbog zanemarivanja prostorne komponente ekonomskoga razvoja sadašnji razmještaj stanovništva i njegove strukture predstavljaju za velik dio hrvatskoga teritorija ograničavajući čimbenik razvoja.