Javni i vanjski dug RH: utjecaj na ekonomski rast, stvaranje novih ekonomskih struktura i odrzivo upravljanje

Pitanja vezana uz vanjski dug u Republici Hrvatskoj potrebno je svakako povezati s pitanjem ukupnoga javnog duga jer konsolidirana država, zadužujuci se na domacemu financijskom tržištu, posredno generira inozemno zaduživanje domacih banaka. Vanjski i javni dug ostvaruju ubrzani rast od 1999. godine. Rast vanjskog zaduživanja, kojim se popunjava jaz izmecu željenog stupnja javne i privatne potrošnje, te raspoloživih domacih financijskih potencijala nije specificnost samo hrvatske ekonomije. Vecina zemalja u tranziciji našla se u slicnom položaju. Hrvatska je, mecutim, u samom vrhu usporedivih zemalja po stupnju penetracije vanjskog i javnog duga u BDP-u te odnosa izmecu vanjskog duga i izvoznih prihoda. Rastuca javna potrošnja i deficiti koje je u posljednjih deset godina kreirao javni sektor, a koji su financirani u vecem dijelu vanjskih zaduživanjem, a posebno alokacija javnih ulaganja u infrastrukturne investicije, utjecali su na promjene u strukturi nacionalne ekonomije kojima se stvaraju dodatni rizici za održivo upravljanje vanjskim dugom. Unatoc pozitivnom utjecaju rasta vanjskog i javnog duga na ekonomski rast, kroz javnu potrošnju i javne radove ojacao je dio korporativnog sektora koji je okrenut domacem tržištu i koji nije konkurentan na mecunarodnom tržištu. S obzirom na visoke troškove povezane s vanjskim i javnim dugom te restriktivnost monetarne politike, vrlo malo prostora ostaje za industrijske politike kojima bi se povecala konkurentnost domacega realnog sektora i osigurali izvozni prihodi potrebni za održivost upravljanja vanjskim dugom. U ovom tekstu analizira se geneza javnog i vanjskog duga, sektorska alokacija, identificiraju utjecaji na stvaranje novih ekonomskih struktura te pitanja održivosti upravljanja vanjskim dugom. Na kraju teksta prezentirane su i preporuke vezane za ekonomske politike.