Apologija Novom Hrvatskom Insolvencijskom Pravu

Stecajni zakon donesen je u svibnju 1996. (NN 44/96) i nakon toga mijenjan (dopunjavan) sedam puta (NN 44/96, 29/99, 129/00, 123/03, 82/06, 116/10, 25/12 i 45/13 - dalje: SZ). Donošenje Stecajnoga zakona po uzoru na njemacki Insolvencijski zakon (Insolvenzordnung) od 5. 10. 1994. (Bundesgesetzblatt, 1994., I, str. 2866; posljednja izmjena Bundesgesetzblatt, 2011., I, str. 2854.) i prestanak važenja Zakona o prisilnoj nagodbi, stecaju i likvidaciji (NN br. 53/91 i 54/94) predstavljalo je korjenitu promjenu nacina na koji se provodio stecajni postupak u Republici Hrvatskoj. Kod gotovo svih promjena bilo je rijec o namjeri prevladavanja „akutnih“ problema u praksi i unaprjecenju sustava ostvarivanja stecajno-pravne zaštite, i to funkcionalizacijom, ubrzanjem i smanjenjem troškova stecajnoga postupka. Mecutim, kako je razdoblje nakon donošenja SZ-a vrijeme ekonomskoga rasta, posljedicno nije postojala svijest o potrebi da se spoznaju i stecaju daju i druge funkcije osim da služi samo kao instrument naplate dospjelih potraživanja od dužnika nesposobnih da izvršavaju svoje obveze, što za krajnji rezultat ima njihovu likvidaciju. Ipak, ceste financijske krize uvjetovale su potrebu za radikalnom reformom stecajne regulative, a buduæi da tehnika provocenja stecaja nije dala pomake i da se u stecaj ide, u pravilu, bez stecajnoga plana, javila se potreba za implementiranjem novoga zakona, Zakona o financijskome poslovanju i predstecajnoj nagodbi (NN 108/12, 144/12, 81/13 i 112/13 (71/15 i 78/15)). Iako je donošenjem ZFPPN-a 2012. znatno izmijenjen stecajni postupak u Republici Hrvatskoj, u njegovoj dvogodišnjoj prakticnoj primjeni uoceno je niz problema u tumacenju i ucincima pojedinih odredbi i instituta, što æe se pokušati otkloniti donošenjem novoga Stecajnog zakona (NN 71/15). Kako je „novi“ SZ drukcije od staroga definirao ovlaštenja i odgovornosti stecajnoga upravitelja, bilo je, prema shvaæanju zakonodavca, nužno i nomotehnicki urediti pitanje nagrade operativnih tijela stecajnoga postupka novom uredbom, a na temelju ovlaštenja iz SZ-a (Uredba o kriterijima i nacinu obracuna i plaæanja nagrade stecajnim upraviteljima objavljena je u NN 105/15). Nadalje, iako indikativna metoda utvrcivanja cinjenica ukazuje kako željeni ciljevi funkcionalizacije stecajno-pravne zaštite još nisu ostvareni, pred zakonodavcem je novi/stari zadatak – implementacija instituta potrošackoga stecaja kroz rješenja Zakona o stecaju potrošaca (NN 100/15). Štoviše, radi usklacenja s novim SZ, a u želji i daljnjega ekonomsko-socijalnoga poboljšanja najugroženijih u stecajnom postupku, dakle radnika, zakonodavac je po hitnom postupku drugi put novelirao Zakon o osiguranju potraživanja radnika u slucaju stecaja poslodavca (NN 86/08, 80/13 i 82/15). Svakako smatramo bitnim istaknuti kako prostor koji ovdje imamo ne dopušta detaljnu rašclambu ove problematike pa smo prinuceni ograniciti se iskljucivo, po mišljenju autora, na najvažnije aspekte nove insolvencije regulative. Štoviše, rezultat koji autor ovim radom želi postiæi jest uciniti jedan doprinos potpunijem i cjelovitijem shvaæanju pitanja koja se mogu postaviti (i pojaviti) u vezi s novim institutima. U cilju što sveobuhvatnijega odgovora na samu temu struktura ovoga rada je tomu morala biti prilagocena. Ovaj rad mogao je biti podijeljen na cetiri dijela, ali to formalno nije ucinjeno.