Zaštita potrošaca u Republici Hrvatskoj u kontekstu harmonizacije s pravnom stecevinom Europske unije

Pravo zaštite potrošaca, kao novo podrucje prava, u hrvatskom se pravnom poretku pocinje intenzivno razvijati radi pridruživanja Republike Hrvatske Europskoj uniji. Europska unija svojim direktivama regulira ovo podrucje zbog osiguravanja pravilnog funkcioniranja zajednickog unutarnjeg tržišta u cilju da potrošacima u svim zemljama clanicama osigura jednak stupanj zaštite jer medu nacionalnim pravima postoje velike razlike. Zakonske odredbe kojima se u hrvatsko pravo zaštite potrošaca preuzima europska stecevina sadržane su prvenstveno u Zakonu o zaštiti potrošaca koji je donesen 2014. godine, ali i u Zakonu o obveznim odnosima te u brojnim drugim potrošackim i nepotrošackim propisima. Posljednjih desetak godina postignut je visok stupanj uskladenosti s europskim acquisom koji se odnosi na potrošace, ali on tu ne staje jer se ta materija na europskoj razini jako brzo razvija i bit ce potrebne daljnje i sve cešce izmjene i dopune propisa. Ipak, u procesu uskladivanja ucinjeni su i brojni propusti koji su rezultirali neusuglašenošcu potrošackih odredaba u razlicitim propisima. Mnogobrojnost, nesistematiziranost i neusuglašenost pravnih izvora, kao i njihovo stalno mijenjanje, otežavaju primjenu širokog potrošackog prava jer se zahtijeva njegovo dublje poznavanje. Pravilima o zaštiti potrošaca nastoji se osigurati njihov bolji položaj na tržištu u odnosu na trgovca jer su slabija strana. Uobicajeno je da trgovci unaprijed kreiraju ugovore sa standardiziranim sadržajem te ih takve nude potrošacima, a mnoge su od tih formuliranih odredbi nepoštene. Prisutna je izrazita neravnopravnost potrošaca u odnosu na trgovca, koji ili mora prihvatiti takve odredbe zbog monopolskog položaja trgovca ili cak nije ni svjestan da ih prihvaca, jer mu trgovac namjerno ne skrece pažnju na njih. Najcešce se nepoštene klauzule nalaze u adhezijskim ugovorima ili opcim uvjetima poslovanja na koje potrošac ne može utjecati. Prava potrošaca krše se i nepoštenim poslovnim praksama trgovaca koje idu od lažnog oglašavanja pa sve do potpunog neuvažavanja potrošaca kad želi reklamirati manjkavi proizvod ili raskinuti ugovor. Materijalnopravnim i postupovnim zakonskim odredbama nastoji se sprijeciti nesavjesno postupanje trgovaca i poboljšati položaj potrošaca.