Sloboda kretanja usluga u EU

Znanstvena monografija se bavi regulacijom slobode kretanja usluga na unutarnjem tržištu, referirajući se ponajprije na ograničenja u ostvarivanju ove slobode i drugo na harmonizaciju s pravnim zakonodavstvom u Republici Hrvatskoj. Slijedom toga glavna je teza da je sloboda kretanja usluga na unutarnjem tržištu ograničena te da ne postoji "stvarno" integrirano tržište usluga. Ujedno znanstvena monografija preispituje osnovne postulate i mehanizme slobode kretanja usluga i dovodi ih u pitanje. Prvo se kritički analiziraju odredbe Osnivačkih ugovora, konkretno članci 56. do 62. UFEU, a kako bi se utvrdile mogućnosti korištenja beneficijama iz odredbi Osnivčkih ugovora a koje se odnose na slobodu kretanja usluga. U okviru toga se ispituje sloboda kretanja usluga kroz supsidijarnost, naplatni karaketer usluga, usporedbe s GATS uslugama i drugi elementi u ocjeni postojanja usluga. Daljnjom se analizom utvrđuje pravna osnova slobode kretanja usluga i to u prvom redu izravni učinak, vrste usluga i prekogranični zahtjev te ograničenja koja iz toga proizlaze. Nakon toga se ispituju konkretna ograničenja slobode kretanja usluga iznikla u sudskoj praksi kao i općim načelima te izričiti izuzeci iz UFEU koji se uspoređuju s drugim slobodama uključujući i test proporcionalnosti koji također može biti prepreka slobodi kretanja usluga. Tako se utvrđuje koje se usluge mogu podvesti pod članak 56. UFEU a koje su izvan njegova dosega, odnosno utvrđuje se opći režim i mehanizam normativnog okvira za pružanje usluga koji je suprostavljem interesima država članica. Tome pridonosi i empirijska analiza sudske prakse Europskog suda čijim su presudama suprostavljena mišljenja nezavisnih odvjetnika koje nisu uvijek na istoj liniji s praksom Europskog suda.Stoga se ispituju različita stajališta Europskog suda u različitim sektorima u odnosu na mogućnosti pozivanja na odredbe Ugovora. Posebno se to odnosi na relevantnost naplatnosti usluga, prekograniči zahtjev kao i konkretna ograničenja koje proizlaze iz odredbi Ugovora ili iz sudske prakse. Ujedno se provjerava dinamika odnosa Ugovora sa sekundarnim zakonodavstvom u smislu daljnjeg ograničavanja slobode pružanja usluga.Ta analiza svodi se ne utvrđivanje činjenice da sekundarno zakonodavstvo u okviru slobode pružanja usluga, točnije Direktiva o uslugama 2006/123/EZ još više sužava doseg slobode pružanja usluga na horizontalnom nivou. U konačnici se utvrđuje postoji li stvarno jedinstveno tržište u širem konteksu slobode pružanja usluga.