Osnove za poreznu reformu u postkriznom razdoblju

Gospodarski rast Hrvatske mjeren BDP-om, bruto doma?im proizvodom, (u PPP) u razdoblju 1990. – 2010. realno je iznosio svega 3,7%, a u krizi Hrvatska ima pad realnog BDP-a za 6% u 2009., a u 2010. godini za 1,2%. Povrh toga, Hrvatska je jedna od rijetkih zemalja Europe koja ima pad BDP-a dvije godine uzastopno. To ukazuje na dubinu ekonomske krize i ujedno potrebu da se poduzmu ozbiljnije mjere da se zaustave negativni trendovi i postavi održiva ekonomska politika. Jedan od problema s kojima se susre?u, osobito razvijene zemlje, jest državni dug, koji je kod zemalja G7 narastao na razinu oko 120% BDP-a, najvišu do sada. Premda nema relevantnih analiza o povezanosti postoje?e financijske krize s poreznim sustavom, mnoge zemlje rješenja vide u iznalaženju održive ekonomske politike te osobito u održivom poreznom sustavu. S tim u svezi, ako Hrvatska želi pratiti i anticipirati promjene poreznih sustava koje se provode kod drugih država, važno je analizirati pripreme promjena u Europskoj uniji, SAD-u, Velikoj Britaniji te prijedloge OECD-a, iako niti jedna država ne preuzima porezni sustav neke druge države. Budu?i da ?e održiva ekonomska politika Hrvatske sljede?eg razdoblja uvelike biti odre?ena budu?om fiskalnom politikom odnosno poreznim sustavom, ovdje je dan naglasak na poreznu reformu. Poreznom reformom, koja se ovdje sažeto skicira, predlaže se pove?anje poreznih prihoda temeljem poreza na potrošnju, prije svih PDV-a, uvo?enje poreza financijskom sektoru, uvo?enje (novih) poreza na imovinu i smanjenje izravnih poreza, poreza na dohodak i dobit. Preduvjet primjene ovih prijedloga je njihova cjelovita primjena te osobito utemeljenje održive ekonomske politike kojoj su ciljevi rast, zaposlenost, izvoz i drugi, dakle, znatna promjena od postoje?e.