“Dvostruki deficit” u Hrvatskoj i njegove posljedice

Krajnji cilj Stabilizacijskog programa hrvatske vlade iz 1993., uz trajno obuzdavanje inflacije, bio je postizanje unutrašnje i vanjske ravnoteže hrvatskog gospodarstva, za što su preduvjeti uravnotežena platna bilanca te izjedna?eni prihodi i rashodi državnog prora?una. U slu?aju fiskalnog deficita javlja se, kao njegova kompenzatorna pozicija, deficit trgovinske bilance, a time i platnobilan?na neravnoteža. Usporedba udjela prora?unskog deficita i deficita bilance teku?ih transakcija pokazuje povezanost ovih „deficita blizanaca“. Hrvatska se, uslijed nedostatne doma?e štednje javnog i privatnog sektora, zadužuje u inozemstvu pod sve nepovoljnijim uvjetima ili se zadužuje kod doma?ih banaka u pretežito stranom vlasništvu (koje se zadužuju u inozemstvu), smanjuju?i raspoloživost kredita za gospodarstvo. Postojanje dvostrukog deficita, ?ija se ekspanzija može pratiti od vremena uspostave stabilnosti te?aja i cijena 1994. te kona?ne uspostave suvereniteta nad cjelokupnim teritorijem Republike Hrvatske 1995., nali?je je ubrzanog rasta gospodarstva koji je uslijedio u narednom periodu. Ja?anje doma?e potražnje utjecalo je na rast uvoza, dok je izvoz stagnirao, a prora?unski deficit, naslije?en iz prethodnog razdoblja, nije se smanjivao. Za ekonomsku politiku posljedice su bile dalekosežne: u tim uvjetima niska inflacija se može održati pod kontrolom jedino fiksnim te?ajem i pritiskom uvoza na doma?e cijene, uz sve nižu pokrivenost uvoza izvozom i rastu?im zaduživanjem u inozemstvu. Krajnja posljedica toga je usporeni rast, pove?anje nezaposlenosti, kao i „zamka zaduženja“ koja onemogu?uje autonomiju monetarne politike u poticanju gospodarske aktivnosti, upravljanja inflacijom (inflation targeting), kao i u politici prilago?avanja te?aja, što je osobito nepovoljno u kontekstu gospodarske krize koja je u drugoj polovici 2008. godine zahvatila i Hrvatsku.